petak, 12.01.2007. ♥

♥ Ponestaje mi snage.......

Osecam da vise nemogu da izdrzim sve ovo.Ma koliko se ja pretvarala i zavaravala da sam jaka i da mogu da se izborim sa ovom boli ipak nemogu.Polako mi ponestaje snage.Osecam da propadam.Vec dva dana zivim na vodi i sokovima.....hrana mi se gadi.Pocela sam da pusim dve kutije cigareta dnevno.Sve me ovo uzasno boli....

Sinoc sam pricala sa njegovom bivsom,tj. sadasnjom curom (ipak je nju izabrao),i njoj je sve ovo jako tesko.Saznala je da nam je govorio iste stvari,da je imao iste planove i za mene i za nju....saznala je da me je zaprosio,da je hteo da ima dete samnom.....mislila je da takve reci govori samo njoj.I ja sam to isto mislila.Neznam da li je on uopste svestan kako sve ovo boli.Boli i njega,to znam,jer on je taj koji mora da nosi sve ovo na savesti.U svakom slucaju sve ovo se dobro zavrsilo,moglo je biti i gore da se ovako nastavilo.Ona ce pokusati da mu oprosti i zajedno ce krenuti sve ispocetka.A ja.......

Ja sam ostavila svog bivseg sa kojim sam bila skoro 4 godine u vezi...sve to zbog njega.Sa njim sam imala planove da se preselim u Sloveniju i da tamo nastavimo zivot.Molio me je da se pomirimo ali ja nisam zelela.Sada kada sam ostala sasvim sama nezeli ni da cuje za mene,a pogotovo za to da zajedno idemo u Sloveniju da zivimo.

Propustila sam ceo zimski semestar na fakultetu,pala sam vec 3 ispita...sta me jos ceka ni sama neznam.Znam samo da nemam vise snage ma koliko se trudila da nastavim dalje.Ja sam jako emotivna osoba, samo sto to retko ko zna.Spolja delujem veoma veselo i mnogo puta me pitaju ljudi da li sam ja ikada imala i jedan problem u zivotu.Uvek se smejem,niko me nezna kao tuznu osobu.Sve je to samo maska.Veruj te mi da kad se najvise i najlepse smejem tada mi srce najjace pati.

On je bio moj andjeo....jedini me je razumeo.Njemu sam mogla sve da kazem.Po prvi put sam osetila da je on osoba kojoj mogu skroz da verujem.Znao je ponekad da slaze ali ja sam to znala,znao je i on da znam pa mi je ubrzo nakon toga sve priznao.....sve do sada.Ovakav udarac zaista nisam ocekivala.Zar je toliko tesko ponekad reci istinu?Ja sam uvek za istinu,ma koliko bolela.....jer posle lazi samo ostaje sumnja i strah od nove lazi....a toga se jako tesko mozemo osloboditi....za to su potrebne godine.

Jedno vece je hteo da se ubije,da se bi oduzme zivot....ja sam resila da isto to uradim jer nebi mogla ziveti bez njega.Pocela sam da pijem tablete....jednu za drugom....on me je sprecio da to neuradim....stala sam na vreme pa nije bilo nekih vecih posledica,hvala Bogu!Sada osecam kao da treba da uradim isto....nevidim vise smisao zivota.Jedino sto jos moze da me spase to je vera.Vera u Boga,u bolje sutra,u lepsi zivot....Retko kada sam gubila veru i nadu....ali ovo postaje sve teze i teze.

Nedostaje mi taj dusevni mir,osecaj spokoja,ljubav....Ja zivim od ljubavi,ona me pokrece,daje mi snagu....zbog ljubavi sam spremna na sve samo sto uvek naidjem na pogresnu osobu koja nezna to da ceni.

Sve na svetu bi sad dala samo da mu cujem glas i da ga zagrlim....da osetim da je tu,tako blizu a tako daleko.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

♥ 23:01 ♥ komentari (7) ♥ printPonestaje mi snage.......

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.